|
|
|
Fakti
Jezici: |
Jezik
Područje sadašnje Bosne i Hercegovine, od početka dijalekatske diferencijacije
u 11. i 12. stoljeću, uglavnom pripada štokavskom narječju, uz prevlast
čakavskoga narječja na krajnjem zapadu, sadašnjem Bihaćkom kraju i Pounju. Do
15. stoljeća su u velikoj mjeri dovršene jezičnodijalekatske promjene, koje su
dale miješani idiom štokavsko-čakavski u kojem prevladava štokavština. Sličan
tomu je i izraz pisaca hrvatske književnosti u Dubrovniku u 15. i dijelu 16.
stoljeća (Džore Držić, Šiško Menčetić, Dominko Zlatarić): štokavsko-čakavska
mješavina u kojoj preteže štokavština, uz tu razliku što je u Dubrovniku
ijekavski refleks jata prevagnuo nad ikavskim (s kojim supostoji), dok u Bosni
dominira ikavski govor. Još jedna razlika je u tome što se pisani dokumenti u
Bosni i Humu nisu oslobodili prevlasti ili snažnoga utjecaja crkvenoslavizama
sve do turskoga osvojenja, osim u tekstovima na mramorovima. U promjenama koje
su zahvatile područje od Sutle do Morave, od 12. do 15. stoljeća su formirane
četiri velike narječne zone: kajkavska, čakavska, štokavska i torlačka.
Štokavska se dalje dijeli na zapadnoštokavsku i istočnoštokavsku- prva
obuhvaća Slavoniju i veći dio Bosne do preko granica crte koja povezuje
slijevove rijeka Bosne i Neretve (u sjevernijem dijelu skoro do Drine), dok je
istočna štokavština nazočna na najistočnijem dijelu BiH, u Podrinju,
povijesnoj Travunji i istočnom Zahumlju. Upitna zamjenica je "šća" na sjeveru,
a "što" na jugu, dok je refleks jata "i" na zapadu ("svidoci", "Stipan") i
"je" ili "ie" na istoku ("sieče", "vjere"). Ikavski refleks jata je prvi puta
upisan u baš u Bosni, 1331. Zapadna se štokavština od istočne razlikovala po
tronaglasnom sustavu (poput čakavštine), dok je istočno štokavsko narječje
imalo 2 naglaska.
|
| kontakt | e-mail: info (at) bosna-hercegovina.info |Werbung: Ski odmor Jahorina Hotel olimpijska planina. |
